
12.11.2026 "Tuga" govori o tihim oblicima tuge koji nastaju iz neizgovorenih riječi, sjećanja i čežnje za nečim nepoznatim. To je meditacija o melanholiji kao mostu između prošlosti i novih početaka.

Težak ogrtač prebačen preko duše,
težina vode, neprolivenih suza;
odjek udaljenog uzdaha pod ogromnim i oblačnim nebom.
To je bol neizrečenih riječi,
nemirni duh u svom krevetu;
miris kiše na žednoj zemlji,
nježan, melanholičan zvuk.
To je sevdah u noći,
usamljeni sjaj jedne zvijezde;
posljednji list koji drhti na grani,
tiha, duboko ukorijenjena uspomena.
Nije oštri očaj, niti gorka tuga,
već sporo padanje jesenjeg lišća;
čežnja za dalekim, nepoznatim obalama
iza poznatih, zatvorenih vrata.
More tišine, duboke i sive,
koje nosi obećanje dolazećeg dana.
Tiha pauza, zadržan dah,
prije nego što se probudi novi početak.
Izvor: Poetry.com